naguzio sam hrca da se nađemo kod crkve na sam svetac.
čovik je čak pješačio iz grada da prisustvuje onome što smo obojica desetljećima izbjegavali.
hrc ga cijelo vrijeme nije ni vadio.
svoj fotić nije vadio.
ja sam nostalgičnim pogledom tražio video-igrice jer sam već potpuno odrasla i odgovorna osoba. i zid smrti. nije ih bilo al se meso na ražnju rumenilo, a pevaljke su grlo čistile. bilo je kasno posljepodne.
djeca se na ringišpilu zašpilaše, a na vrtuljku zavrtiše.
dok smo hrc i ja razglabali koliko su beskorisni tipovi koji sjede po kafićima i piju pivo, prođe ni manje ni više nego bijeli konvertibilni porše karera (s vozačem u nj)! bem ti miša! toliko sam bio šokiran da mi nije ni na pamet palo posegnuti za fotićem koji je sjedio na stolici pokraj moje. tek nakon 5 minuta kaže hrc između gutljaja žuje dok smo sjedili u kahfiću u centru mjesta podvinje, 35107 da što TO nisam sliko!
na susjednom se stolu povela rasprava kako je to auto koje zapravo svako može imat i da je to zapravo lizing u pitanju i pripadajuće kerefeke, i da samo treba ovo i ono. sve je to prošlo kroz krezube čeljusti nekakvog možda podvinjca dok je otresao pepel cigare kupljene u bosanskom brodu.
šta mi je još zapalo za oko sem slatkih suza radosnica?
žene u ulasku u srednju dob koje su se prisjećale svojih prošlih antunova gdje im nisu pojasi za spasavanje bili nanizani u babilonske kule koje završavaju u polju dinja, a šminka pojačavala detalje na licu na željeni način.
tu i tamo pokoji mangup u bijeloj nezašuškanoj košulji, ježkastom frizurom i s pljugom u ruci. ostalo djeca brez šećerne vune u rukama.
nakon par odlazaka u wc kafea i prije no su se počeli crvi vrtat tamo di ih nadam se nema, ispratili smo pogledom još uvijek trijezne pod-trijemljane još neuljulkane svježe pečenim janjcima, i počeli gledat na sat.
tu dan nije završio već se samo ugodno odvijao da bi pridveče stali do mlađe, skoknuli do mene na kobasu, dvije i ondak završili na mlađinom imanju. tu je tek pravi dernek počeo.
antunovo već danas starije generacije.
čovik je čak pješačio iz grada da prisustvuje onome što smo obojica desetljećima izbjegavali.
hrc ga cijelo vrijeme nije ni vadio.
svoj fotić nije vadio.
ja sam nostalgičnim pogledom tražio video-igrice jer sam već potpuno odrasla i odgovorna osoba. i zid smrti. nije ih bilo al se meso na ražnju rumenilo, a pevaljke su grlo čistile. bilo je kasno posljepodne.
djeca se na ringišpilu zašpilaše, a na vrtuljku zavrtiše.
dok smo hrc i ja razglabali koliko su beskorisni tipovi koji sjede po kafićima i piju pivo, prođe ni manje ni više nego bijeli konvertibilni porše karera (s vozačem u nj)! bem ti miša! toliko sam bio šokiran da mi nije ni na pamet palo posegnuti za fotićem koji je sjedio na stolici pokraj moje. tek nakon 5 minuta kaže hrc između gutljaja žuje dok smo sjedili u kahfiću u centru mjesta podvinje, 35107 da što TO nisam sliko!
na susjednom se stolu povela rasprava kako je to auto koje zapravo svako može imat i da je to zapravo lizing u pitanju i pripadajuće kerefeke, i da samo treba ovo i ono. sve je to prošlo kroz krezube čeljusti nekakvog možda podvinjca dok je otresao pepel cigare kupljene u bosanskom brodu.
šta mi je još zapalo za oko sem slatkih suza radosnica?
žene u ulasku u srednju dob koje su se prisjećale svojih prošlih antunova gdje im nisu pojasi za spasavanje bili nanizani u babilonske kule koje završavaju u polju dinja, a šminka pojačavala detalje na licu na željeni način.
tu i tamo pokoji mangup u bijeloj nezašuškanoj košulji, ježkastom frizurom i s pljugom u ruci. ostalo djeca brez šećerne vune u rukama.
nakon par odlazaka u wc kafea i prije no su se počeli crvi vrtat tamo di ih nadam se nema, ispratili smo pogledom još uvijek trijezne pod-trijemljane još neuljulkane svježe pečenim janjcima, i počeli gledat na sat.
$$$$
tu dan nije završio već se samo ugodno odvijao da bi pridveče stali do mlađe, skoknuli do mene na kobasu, dvije i ondak završili na mlađinom imanju. tu je tek pravi dernek počeo.
 midnight brawl |
antunovo već danas starije generacije.
-
3 comments:
Ze-ljka ni-je za njega niz-na-la, s kriznog pu-ta kad se vra-ti-jo-o-o-o, la-la... Uf, jesm izgorio, gore neg nasuncu. Zaboravio si zahvalit onom ko je omogucio ovu drugu sliku. Ko ti je glumio automatski okidac na shit kenon blicu? Ko te sjetio da mozda imas svjetleci LCD na njemu, da ne moras svjetlit mobitelom dok kopas po postavkama? Ko ti je prolio pivo nogom u mraku zato sto je osljepio od blicanja? Ajd pisi malo o tom! ;D
ma falt ko bratu što smi držp sviću dok sam guro...
...dok sam guro pucad po neosvjetljenom blic eLCeDeju. dobro, ne baš ko bratu!
molim i drugi put! A sad, se ljepo zahvali i Mladjinoj susjedi, znas vec za sta... :D
Post a Comment