tehnički nad brodom (još tehničkije, ko zna nad čime, kosovom?).
vratih se s trčanja sav okupan znojem u kasnu večer, i dok su moji gledali turske serije mene dočeka ovakav pogled nad terasom na kojoj mama suši veš.
nisam imo namjeru linkat strariji blog ođe, al evo linka koji ilustrira kako je ta terasa prema meni vazda bila dobra, svaki put kad se na nj poverem.
a u mom sretnom djetinstvu tu su se mnoge susjedine trešnje pojele, koštice pobacale po azbestnim pločama i čepile se rine naše garaže dok sam svoje lipo tilo izlago pekmezarskom ljetnom suncu.
neidentificirani lipi oblak s misecom, i sve to pod bašćom (i čapljom)
ne bi vam ćeo pokvarit užitak, ali u originalu su žice dalekovoda pičile između miseca i oblaka. realnost je smetala romantici pa sam žice umjetnički odstranio.
ne-prijatelji realisti oprostite, nepoznati mi romantičari, uozbiljite se!
--- nadopuna ----
svaka čast balaševiću, al ja sam zbog ovog majstora mog vremena počeo cijenit rap. rap čovječe!
a zbog krleže i novaka rvacki jezk. no o tome drugi put, a možda ne i tad.
http://www.youtube.com/watch?v=I8571qCkhWI
--- nadopuna ----
svaka čast balaševiću, al ja sam zbog ovog majstora mog vremena počeo cijenit rap. rap čovječe!
a zbog krleže i novaka rvacki jezk. no o tome drugi put, a možda ne i tad.
http://www.youtube.com/watch?v=I8571qCkhWI
-
2 comments:
da parafraziram aleksu santica: mjesec tudjeg neba nece te grijat...
MA EVO TI ORIGINAL
Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.
Za ovu zemlju oni behu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše,
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.
Ko pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.
Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na nijemom polju gdje vas slava sreta!
Ovde vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji krševi i goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.
Ovdje vam svako bratski ruku steže -
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.
Ostajte ovdje!... Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat ko što ovo grije, -
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...
ma dragi moj šantiću,
nisi moro ponavljat taj stih dva puta, skužio sam te i nakon prvog.
ako wiki stranica o tebi nešta zna, nis se puno ni mico iz mostara. nego, jel ti znaš kako vruće dere memfiško sunce? da li si znao da je samo danas u dalasu bilo 40 °C? bogati, pa šta ćeš toplije?
jel ti znaš za onu anegdotu kad muž upita na koncu ženu zašto ribi uvijek reže glavu prije no što ju friga? žena neznadu jer ju je tako njena majka naučila. pitaše onda majku pa im ona reče da u kući nisu imali veću tavu.
ja bi još završio sa šimićem (jebiga, pa obojica imaju "š" pa "ć" u herceg prezimenu! to skoro dođe ka ono manet-monet!)
Opomena
Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajao od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde.
Post a Comment